Zaobilazne strategije

arhitekt Davor Katušić
razgovarali Alan Kostrenčić, Vedran Mimica

 

Razgovarali u Zagrebu 3. srpnja 2010.

 

Davor Katušić pripada generaciji arhitekata koju bismo mog­li nazvati POS-ovskom prema svojem formativnom razdoblju, a koja koincidira s prvim većim realizacija u sklopu tog prog­rama. U tom vremenu, uoči velikoga graditeljskog buma u Hrvatskoj, Davor osvaja tri veća natječaja u Osijeku, Puli i Zag­re­bu, od kojih se stambeno-poslovna zgrada u Osijeku i zgrada Hitne pomoći u Zagreb ističu kao vrlo vrijedne i važ­ne realizacije. Razgovor vođen u Davorovoj kući pokušao je osvijetli­ti onu drugu, konceptualnu i misaonu stranu rada, koja svoje početke vuče još od poslijediplomskog studija na Berlage Instituteu u Amsterdamu.

 

ORIS: Intervju se uvijek nekako temelji na kritičnom omjeru onoga što znamo i onoga što ne znamo o osobi koju intervjuiramo, pa je moguće pitati se kako napraviti intervju s prijateljima? U ovoj situaciji, sa zadatkom da intervjuiram nekoga koga ne samo da dobro poznajem, nego s kim sam radio na raznim projektima i u raznim situacijama, odlučio sam se za malo drugačiju strategiju. Po uzoru na Brian Enove Zaobilazne strategije, napravio sam set karata s temama, ukupno 24 teme, a od kojih će svaki od nas nasumce izvući po tri i onda ćemo pokušati diskutirati o njima na način koji bi trebao biti relevantan za tvoj rad i način mišljenja. Eto, da probijemo led, ja ću izvući prvu karticu. Tema je… USPJEH.

 

Davor Katušić: Uspjeh je tema koja se mijenja u odnosu na okolinu i iskustvo, sazrijevanje. Bez obzira na relativnost prethodno izrečenog, mislim da je tema uspjeha u arhitekturi apsolutna kategorija prvenstveno mjerljiva pros­tor­nim parametrima. U projektiranju temu uspjeha vidim kao natjecanje sa samim sobom, kako bi se letvica uspjeha, kva­litete, stalno dizala.